Napomena: Ovaj članak izvorno je objavljen na portalu Sistemac dana 30. travnja 2012.
U jednom od prošlih članaka rekli smo da postoje mnogobrojne situacije u kojima postojanje sigurnosne kopije (backup) može biti od velike koristi. I dok je kod izrade pune sigurnosne kopije (full backup) jasno koje datoteke se pohranjuju, u slučaju diferencijalnog ili inkrementalnog backupa postavlja se pitanje kako program za izradu sigurnosnih kopija zna koje datoteke treba pohraniti, a koje ne. Odgovor na ovo pitanje razlikuje se od jednog operacijskog sustava do drugog.
Archive bit (Windows)
Neki operacijski sustavi koriste tzv. archive bit (ovo je čest slučaj s Microsoftovim operacijskim sustavima) za označavanje statusa datoteke. Archive bit može imati dvije vrijednosti:
- set (1) — datoteka se promijenila od zadnje sigurnosne pohrane i treba je pohraniti
- reset (0) — datoteka se nije promijenila i nije je potrebno pohraniti
Vrijednost archive bita svake novostvorene ili promijenjene datoteke je “1”. Na taj način program za izradu sigurnosnih kopija može zaključiti da li je pojedinu datoteku potrebno pohraniti ili ne.
Ponašanje archive bita prema vrsti backupa (Windows XP)
| Vrsta backupa | Pohranjuje | Mijenja archive bit? |
|---|---|---|
| Copy backup | Sve označene datoteke | Ne |
| Daily backup | Datoteke promijenjene taj dan | Ne |
| Differential backup | Datoteke od zadnjeg punog ili ink. backupa | Ne |
| Incremental backup | Datoteke od zadnjeg punog ili ink. backupa | Da — postavlja na 0 |
| Normal backup | Sve označene datoteke | Da — postavlja na 0 |
Primjer korištenja naredbe attrib
Unutar komandne linije moguće je iskoristiti naredbu attrib da bi se saznala ili promijenila vrijednosti atributa za pojedinu datoteku.
U mapi Dokumenti nalazi se jedna datoteka koja ima vrijednost archive atributa “1”. Nakon završetka izrade sigurnosne kopije napravljene pomoću naredbe ntbackup, vrijednost archive atributa za postojeću datoteku postala je “0”. Novostvorena datoteka (popis.txt) ima vrijednost archive atributa “1”.
Kao što je vidljivo, promjenu archive atributa moguće je napraviti i pomoću samostalnih programa bez da je prethodno napravljena sigurnosna kopija. Zbog toga bi bilo preporučljivo da se za izradu sigurnosnih kopija koristi samo jedan program.
Vrijeme modifikacije (Unix/Linux)
Neki programi za izradu sigurnosnih kopija oslanjaju se na vlastitu bazu podataka ili na vrijeme modifikacije pojedine datoteke. Primjer jednog programa u kojem je moguće odabrati kriterij za izradu sigurnosnih kopija je Symantec Backup Exec.
Ovisno o vrsti sigurnosne pohrane, u navedenu bazu upisuje se vrijeme pokretanja iste:
- Differential backup — ne upisuje se vrijeme pokretanja u bazu
- Incremental backup — upisuje se vrijeme pokretanja u bazu
- Normal backup — upisuje se vrijeme pokretanja u bazu
S obzirom da se u ovom slučaju ne koristi archive bit, moguća je sigurnosna pohrana podataka i s datotečnog sustava koji nemaju podršku za archive bit, npr. ext2, ext3 i sl.
Vremenski zapisi u Unix/Linux sustavima
Kada smo već spomenuli datotečne sustave koji se najčešće povezuju s UNIX/Linux operacijskim sustavima, bitno je napomenuti da se u takvim slučajevima za svaku datoteku zapisuju tri vremenska zapisa:
atime— access time (vrijeme zadnjeg pristupa)ctime— change time (vrijeme zadnje promjene metapodataka)mtime— modification time (vrijeme zadnje izmjene sadržaja)
Da bi se prikazali navedeni zapisi moguće je koristiti naredbu ls s određenim parametrima. Navedene vremenske vrijednosti mogu se iskoristiti prilikom definiranja popisa datoteka koje je potrebno pohraniti u sustav za sigurnosnu pohranu.